Prevazilaženje umora
Danas je 24 dan izazova – 30 dana slikanja na svili svaki dan, ovo je šta sam uradila za drugih deset dana od 10. do 20. avgusta i kako sam se osećala u ovim danima dok sam slikala na svili.
Na početku krećem od poslednja tri dana od njih deset jer mi se tada desio trenutak nedostatka vremena i veliki umor. Prevazilaženje tog trenutka je bitno kod ovakvih izazova.
Osamnaesti dan, započela sam još jednu sliku „U Resavskoj pećini 2“ sličnu pretnodnoj i istog formata. Bila sam inspirisana jakim bojama i takvim prikazom pećine da sam odlučila uraditi još jednu. Tog dana samo sam je započela a završila nekog sledećeg.
19 dan opet imam malo vremena i mnogo umora i samo započinjem ešarpu „Ulaz u pećinu“ u kojoj sam iskazala svoje divljenje tom prolazu ka unutrašnjoj lepoti zemlje.
Ešarpu sam završila dvadesetog dana, oslikala sam je u dva dana, započela sam je na kraju jednog dana kada sam bila veoma umorna ali kako sam izazvala sebe da slikam svaki dan bar 15 minuta pokrenula sam poslednje atome snage i zategla malu ešarpu sa ciljem da samo nanesem boju i so do pola i tu stanem. Uspela sam to da uradim i da ispoštujem svoj izazov.
To su momenti kada sebe guramo preko granice trenutne želje i mogućnosti za slikanjem. To malo rada uspelo mi je vratiti energiju i to mi je dokaz da nam slikanje i kreativni rad uopšte daju energiju, obnavljaju je i čine da se osećamo bolje u svakom smislu.
Definitivno je teško prevazići trenutak kada umor blokira svaku pomisao na slikanje ali srećna sam što sam savladala ovaj otpor, uzela svilu i boje i odradila zadatak koji sam sebi postavila.
Iako nisam nastavila da radim na slici koju sam započela prethodnog dana odgovorila sam na izazov sa onim što mi je u tom trenutku izgledalo najlakše, samo sam započela novu ešarpu.
Važan mi je taj osećaj koji sam imala, borba sa mislima „danas moram preskočiti dan slikanja – ne mogu umorna sam“ i sa druge strane „ne možeš preskočiti dan izazova, onda ćeš izdati svoj plan slikanja svaki dan 30 dana – znala si da će biti dana kada će ti biti teško da uzmeš svilu i boje i da slikaš – danas je taj dan – pokreni se i slikaj 15 minuta“.
Ta borba u trenutku kada treba prevazići svoj umor i uraditi ono što sam planirala dala mi je osvešćenje da uvek u toj situaciji treba izabrati rad, nakon 15 minuta slikanja na svili osećaj ispunjenja planiranog izazova dao mi je veliko zadovoljstvo i energiju. Uspela sam, prekoračila sam jednu liniju koja je pretila da me uspori.
Jedanaestog dana uradila sam druga minijaturu vezanu za Rtanj, ona ima bolji prikaz vrha planine od prethodne. Uočljiva je piramida što mi je veoma važno. Dodatni sadržaj na slici je tu i tamo solidan, jedan je dobar, drugi malo manje ali mi trenutno oni nisu bitni. Fokusirana sam na vrh planine, na piramidu. Delimično je ispunila moja očekivanja.
Sliku malog formata na kojoj je samo vrh Rtnja uradila sam dvanaestog dana. Drugačija je po prikazu, nije precizna, vrh nije jasan ali mi je draga jer tako sam videla Rtanj iz daljine. Kako god sam slikala Rtanj osećala sam veliku želju da se uskoro popnem na vrh. Da prođem njegovim stazama, da uživam u debeloj hladovini drveća i da sa vrha imam široki pogled na okolinu. Ima nešto magnetno u toj planini što me privlači. Definitivno uskoro ponovo joj krećem u pohode.
Dva dana 13 i 14 avgust posvetila sam jednoj ešarpi koju sam nazvala „Prozori“. Inspiracija je i dalje bila Paviljon kneza Miloša u Bukovičkoj banji (već sam ranije uradila jednu ešarpu „Etiketa“ inspirisanu ovim magičnim zdanjem. Upotrebom tehnike serti prikazala sam nagoveštaj lepote prozora ovog zdanja. Pravu lepotu moguće je sagledati ličnom posetom parku Bukovičke banje.
Petnaesti dan posvetila sam jednoj minijaturi sa toplim bojama koju nisam završila i nisam joj dala ime. Još ću raditi sa njom, dopadaju mi se tople boje koje plešu korz apstraktnu lepotu.
Već sledeći dan koristila sam jake i tamnije boje za sliku malog formata „U Resavskoj pećini“. Tamnije i jake boje asociraju na unutrašnjost pećine i njen raskošni nakit koji je priroda stvarala milionima godina.
Sedamnaestog dana obojila sam jednu laganu i prozračnu ešarpu koja nije bila vezana za ove teme prethodnih dana. Pojavila se niotkuda da podrži moj eksperiment koliko tako tanka svila može da upije boje i da li će je zadržati nakon pranja. Bila sam prijatno iznenađena, sjajno je upila boju i bila je postojana. Bila je to ešarpa „Tačkice“.
Zadovoljna sam rezultatima u ovih 10 dana slikanja iz dana u dan.
